Utjecaj mobilnosti na prometne radnike

Author: Editor

2024/07/19 at 10:27 AM

Ovaj završni članak MIPACT projekta, pruža kratak pregled aktivnosti koje su provedene tijekom njegovog trajanja; predstavlja zaključke faze istraživanja provedene u projektu; i, konačno, bavi se općom situacijom i izazovima s kojima se suočavaju kompanije u sektoru cestovnog prijevoza i radnici koji su upućeni od strane ovih kompanija, suočeni s novim propisima utvrđenim u Paketu mobilnosti Europske unije.

Kako opća situacija sektora u tom pogledu, tako i izazovi koji se mogu očekivati, obrađeni su kroz komentare publikacija i širenje informacija provedeno u okviru projekta.

Ove publikacije sastavljene od znanstvenih članaka, infografika i podcasta, poslužile su za izgradnju korpusa alata koji omogućavaju poslodavcima i upućenim radnicima informiranost i podizanje svijesti društva uopće o situaciji, u pogledu uvjeta njihovog zapošljavanja, s kojima se suočavaju „posted workers” (upućeni radnici) u sektoru cestovnog prometa.

Prezentacija projekta

Naš Projekt, Utjecaj mobilnosti na radnike u prometu, bavi se temom neosporne važnosti u transnacionalnom okviru: Upućivanje profesionalaca (vozača kamiona) u cestovnom prometu.

Iako zakon EU definira niz obvezujućih pravila u vezi s odredbama i uvjetima zapošljavanja koja će se primjenjivati na upućene radnike kako bi se osigurala zaštita njihovih prava i uvjeta zapošljavanja širom EU, i dalje postoji “socijalni damping” i situacije nelojalne konkurencije između stranih i lokalnih pružatelja usluga; koji su provedbu ovog projekta učinili još potrebnijim.

Stupanjem na snagu Pakta o mobilnosti, uključene su promjene koje utječu, uglavnom, na međunarodne vozače kamiona. Neke promjene čiji utjecaj na sektor prijevoza nam  još uvek nije poznat, ali koje nakon stupanja na snagu utječu i na aktualnu regulativu EU o upućivanju radnika.

Među najnovijim situacijama koje se dešavaju i koje još uvijek nisu adekvatno regulirane zakonima, možemo spomenuti, na prvom mjestu, utjecaj na nadoknadu za rad koji obavljaju na teritoriju druge države članice koja nije njihova, a koja se plaća na temelju poslovnih putovanja. Pored visokog iznosa naknada koji primaju, ova naknada ne podliježe porezima i doprinosima za socijalno osiguranje, pa će mirovina umirovljenih vozača koji su radili na temelju neto plaće biti niska.

Na drugom mjestu, tu je druga velika novina nastala promjenom pravila kabotaže i unakrsne trgovine (cross-trade), koja stvara potrebu za korištenjem pravila za publikacije upućivanja radnika. Ova pravila podržale su zapadne države EU, koje su uglavnom zemlje neto primatelji; i mogu biti “opasne” za prijevozničke kompanije upućenih radnika koje šalju zemlje centralne i istočne Europe, zbog povećanih troškova rada; i da bi to moglo dovesti do povećanja troškova prijevozničkih usluga, što bi rezultiralo manjom konkurentnošću prijevozničkih kompanija u zemljama podrijetla.

Partneri sudionici u projektu i vrednost koju su dodali projektu:

U našem projekatu je sudjelovalo osam organizacija (*), koje se nalaze u sedam različitih zemalja: Italija, Poljska, Hrvatska, Norveška, Grčka, Belgija i Španjolska, pružajući transnacionalnudimenziju koja je dodatnom vrijednošću doprinijela razvoju projekta:

• S geografske točke gledišta, to nam je omogućilo analizu i širenje strategije i podatke zacijelu Europu, bez obzira na različite radne odnose koji postoje u svakoj od naših zemalja.
• Omogućilo nam je podijeliti iskustva i učiti iz onoga što su neki od nas već uradili kao i podijeliti dobre prakse iz kojih možemo iskoristiti sve
• Heterogenost partnera i njihovo znanje o specifičnim karakteristikama sektora prijevoza, pružili su različite aspekte za našu analizu problema i traženje rješenja za te probleme.

______________________________________

(*).- Korisnik projekta je Federazione Autonoma dei Sindicato dei Transportes, Italija; a ostali partneri koji sudjeluju u njemu su sljedeći: Centralnoeuropska gospodarska komora, iz Poljske; Institut Za razvoj i međunarodne odnose iz Hrvatske; Fondacija Antonio Bustamante iz Španjolske; Panepistimio Tesali iz Grčke; Centar za obrazovanje i inovacije iz Grčke; Solidaritet Norge iz Norveške i CESI International iz Belgije

Ciljevi projekta i dostignuća:

Glavni cilj našeg Projekta bio je: Doprinijeti implementaciji ključnih principa u upućivanju radnika; analizirajući implementaciju i primjenu direktiva o upućivanju radnika; prikupljanje dokaza o utjecaju novog Zakona u sektoru prijevoza i procesu upućivanja mobilnih radnika, fokusirajući se na vozače kamiona.

Usporedo s ovim glavnim ciljem, planirane aktivnosti su pomogle ostvarivanju i drugih konkretnijih ciljeva, među kojima su:

• Upoznali smo upućene radnike u sektoru cestovnog prometa, s njihovim pravima, s namjerom smanjenja njihove nesigurnosti, kroz direktnu komunikaciju s njima i pružajući im adekvatne i lako razumljive informacije; i kroz njihovo sudjelovanje u projektu.
• Poduzeća koja upućuju radnike su uključena u aktivnosti Projekta, osiguravajući im alate koji će pomoći boljem razumjevanju publikacije o upućivanju radnika
• Ojačali smo transnacionalnu suradnju između poslodavaca i radnika u traženju konkretnih rješenja za glavne probleme vezane za upućivanje vozača kamiona
• Rezultate projekta razmijenili smo s drugim akterima u okviru Paketa mobilnosti i razvili poboljšanja u informiranju i razumijevanju aktualnih propisa i njihove primjene.
• Trudili smo se da kod svih građana podići svijest o problemima upućivanja vozača kamiona, putem društvenih mreža i dijeljenja iskustava partnera u okviru realizacije projekta

Ukratko, vjerujemo da je MIPACT projekt osigurao okvir za jamstvo pravedne konkurencije i poštovanje prava upućenih radnika tako da i kompanije i radnici mogu iskoristiti najbolje mogućnosti internog tržišta.

Provedene aktivnosti tijekom izvođenja projekta:

Da bi se ovi ciljevi ostvarili, a samim tim i postigli adekvatni rezultati u realizaciji projekta, tijekom njegovog razvoja je proveden niz aktivnosti koje ukratko navodimo u nastavku:

• Inicijalni sastanak, održan online 21.11.2022. godine, kojim su započete aktivnosti Projekta; opseg projekta je objašnjen; a aktivnosti koje smo izveli tijekom izrade projekta bile su obuhvaćene planom.
• Prvi stručni radni sastanak, održan online 26.05.2023. godine, na kome je dobiven pregled rezultata nacionalnih izvješća koje su pripremili stručnjaci svakog partnera, kroz individualizovane intervencije svakog od njih.
• Drugi stručni radni sastanak, održan online 11.09.2023. godine, na kojem je predstavljeno Završno uporedno izvješće istraživačke faze, nakon analize nacionalnih izvješća; i u kojem je razmatran sadržaj dvanaest znanstvenih članaka koji su pripremljeni tijekom izrade projekta.
• Treći stručni radni sastanak, održan online 19.12.2023. godine, na kojem je predstavljen dokument o paketu mobilnosti, sa često postavljanim pitanjima o Direktivi 2020/1057, o upućivanju vozača u prijevozu robe cestovnim putem.

Ovaj prvi dio događaja poslužio je fokusiranju na najvažnije sadržaje koji će biti uključeni u infografike izrađene u okviru projekta i na koje ćemo se pozivati u poglavlju posvećenom publikacijama i širenju rezultata projekta.

• Međunarodna radionica, održana uz osobnu nazočnost u Malagi (Španjolska), dana 22. i 23. veljače 2024.

Na ovom događaju održan je okrugli stol o primjeni propisa o upućivanju u sektoru prijevoza i njegovom utjecaju na upućene radnike, čiji je moderator bio stručnjak, Ángel Lozano, a nazočili su: gospodin Hendrik Meerkamp, koji predstavlja Europsku konfederaciju nezavisnih sindikata, CESI i Juan Jesus García Fraile, u ime Federacije europskih sindikata strojovođa ALE; zajedno s gospođom Nikoletom Tsamandorom, predstavnicom Sveučilišta u Tesaliju u Grčkoj.

Govornici su se ukratko osvrnuli na nove  propise o prijevozu  Paketa mobilnosti,  osvrnuvši se na neke aspekte i ističući nedostatak jasnoće europskih pravila što je otežavalo njihovu primjenu od strane poslodavaca i radnika; korištenje pametnog tahografa i problema koje je stvarao; nedostatak ulaganja u materijale i infrastrukturu; postojanje nelojalne konkurencije uslijed liberalizacije sektora u kojem privatna poduzeća zamjenjuju javna; i postojanje teških nesreća, sa smrću radnika i korisnika, zbog nepoznavanja zakonodavstva, u mnogim slučajevima; otvaranje kruga pitanja nakon intervencija u kojima su sudjelovali partneri nazočni na događaju.

Pored toga, svaki partner je predstavio svoje aktivnosti širenja rezultata projekta koje su do sada provedene; također predstavljena je i virtualna platforma projekta, kao i predstojeće publikacije u vidu infografika i video zapisa.

Na kraju, stručni koordinator projekta, Ángel L., objavio je dva priopćenja o: Rizicima i preventivnim mjerama u cestovnom prijevozu tereta; i o Akcijskom okviru europskog tijela za nadzor nad radnim odnosima u vezi s cestovnim prijevozom: Rezultati i put koji treba slijediti

• Četvrti stručni radni sastanak, održan online, dana 27.06.2024. godine, imao je za cilj zabilježiti šest nacionalnih vodcasta i jedan opći vodcast u okviru čitavog projekta, sa sadržajem koji se odnosi kako na Europski paket mobilnosti, tako i na novitete prisutne među upućenim vozačima u cestovnom prometu, a u svjetlu novih propisa i razvoja i zaključaka dobivenih u fazi istraživanja projekta.

Metodologija korištena u snimanju podcasta, sastojala se od intervjua koje je proveo stručni koordinator projekta sa svakim od partnera sudionika, koji su odgovarali sukladno propisima i specifičnostima svake zemlje i na koje ćemo se kasnije pozivati.

• Propratni sastanak projekta, održan online, 19.07.2024. godine, na kojem su predstavljeni konačni rezultati dobiveni u Projektu; analizirano je širenje različitih tiskanih publikacija i materijala u cijelosti; i gdje je, pored toga, dogovoren i potpisan sporazumni dokument kojim se traži kontinuitet projekta.

Paket mobilnosti Europske unije

Tijekom 2022. godine na snagu su stupile važne mjere koje su dio takozvanog Paketa mobilnosti Europske unije. Konkretno, uredbe usvojene 15. srpnja 2020. godine imale su za cilj reguliranje cestovnog prijevoza za zemlje Europske unije i formulirane su u vidu tri osnovna dokumenta: Uredba (EU) 2020/1054; Uredba (EU) 2020/1055 i Direktiva (EU) 2020/1057.

Paket mobilnosti nastoji imati pravednija i usklađenija pravila na društvenoj razini, a u tu svrhu planiran je paket mjera koje postepeno stupaju na snagu, već nekoliko godina počev od 2020. godine. Ove mjere se odnose na režim rada i odmor vozača; upućivanje vozača između zemalja EU i trećih zemalja; zahtjevi za minimalnom plaćom; pristup profesiji i tržištu prijevoza; ograničenje kabotaže i registracija prilikom prelaženja graničnog prelaza.

Ove promjene primorale su prijevozničke kompanije prilagoditi svoju strukturu i poslovanje, što ima značajan ekonomski utjecaj. Pored toga, izazvale su snažno protivljenje i kontroverzu kod istočnih zemalja, jer impliciraju veću kontrolu nad konkurencijom koju provode međunarodne prijevozničke kompanije ovih zemalja.

Prve izmjene uvedene su u kolovozu 2020. godine Uredbom (EU) 2020/1054, koja se u osnovi odnosi na vrijeme vožnje i odmora za vozače koji su unutar Europske unije. Konkretno, imaju obvezu evidentirati na tahografu svaki put kada pređu granicu države članice, radeći to ručno na početku prvog zaustavljanja što bliže granici nove države članice u koju su ušli, ako je tahograf ne registrira automatski. Ova obveza je već uvedena od 2020. godine za vozila opremljena analognim tahografom, ono što se sada radi jeste proširivanje i na vozila opremljena digitalnim tahografom.

Na kraju, ovim Pravilnikom utvrđuju se i neke izmjene u vezi sa registracijom usluga svakog vozača, koje će se primjenjivati od 31. prosinca 2024. godine.

Dok je Uredba (EU) 2020/1055, primjenljiva od 21. veljače 2022. godine, kojom se uvode tri ograničenja u prijevozu: Sa jedne strane, u pogledu aktivnosti kabotaže (pružanje usluge prijevoza unutar zemlje od strane prijevozničke kompanije koja nema sjedište u toj zemlji), uključuje takozvano “razdoblje hlađenja” od četiri dana, koje sprječava da se aktivnosti kabotaže obavljaju uzastopno u okviru iste države i s istim vozilom u ovom razdoblju.

Dakle, do tri kabotažna prijevoza se mogu obaviti za maksimalno sedam dana, nakon obavljenog međunarodnog prijevoza u nekoj zemlji EU s potpunim istovarom robe, ali sada, uz ograničenje da, na kraju ovog sedmodnevnog razdoblja, kamion mora napustiti zemlju i ne može ponovo ući u istu u razdoblju od 4 dana.

Drugo, njime se utvrđuje obveza da se vozila svakih osam tjedana vraćaju u jedan od operativnih centara koji se nalaze u državi članici gdje tvrtka ima svoje sjedište. Ova obaveza se dodaje na postojeću obvezu vozača da se vraćaju svaka 3-4 tjedna od dana polaska iz zemlje podrijetla. Ovim zahtjevima se namjerava spriječiti da vozači budu trajno upućeni izvan svoje zemlje podrijetla.

Konačno, treće ograničenje uvršteno Uredbom odnosi se na međunarodni cestovni teretni prijevoz za tuđi račun koji se obavlja unutar EU, s vozilima čija dozvoljena masa tereta ne prelazi 3,5 tone. U ovim slučajevima, a od 21. svibnja 2022., zahtijeva se dozvola EU i više neće biti izuzeti od dozvole za prijevoz i na njih će se primjenjivati pravila o pristupu profesiji međunarodnog vozača cestovnog prometa. Ovim se ima za cilj jamčiti minimalana razina profesionalizacije sektora, a samim tim i izjednačavanje uvjeta konkurencije između svih prijevoznika.

Na kraju, moramo se pozvati na Europsku direktivu 1057/2020 koja regulira upućivanje profesionalnih vozača kamiona i nove propise o kabotaži, zamjenjujući prethodnu direktivu 2006/22/EZ; i kojom se utvrđuje novi pravilnik kojim se nalaže da vozači koji su u radnom odnosu koji obavljaju međunarodni prijevoz ili kabotažu primaju minimalnu zaradu zemlje u kojoj se prijevoz obavlja. Ova mjera ima za cilj borbu protiv takozvanih virtualnih kompanija (mailbox company) (kompanija bez gospodarske djelatnosti u zemlji u kojoj ima svoje sjedište koja zapošljava radnike, ali s aktivnošću u drugim državama članicama Europske unije gdje zapravo pružaju svoje usluge) i konkurencije poduzeća koja podliježu povoljnijim uvjetima zarada.

Kako b se to provelo, uključene su dvije mjere koje imaju za cilj promjenu realnosti sektora na temelju kontrole poduzeća i upućenih vozača, ograničavanje njihovog boravka u trećim zemljama i obvezujući ih na povratak u zemlju podrijetla industrijskih vozila, a sve kroz registraciju na posebnoj telematskoj platformi koju je razvila Europska unija.

Ovaj novi pravilnik o upućenim vozačima obvezuje sva međunarodna prijevoznička poduzeća s vozilima preko 2,5 tone da se prijave na i koriste spomenutu platformu, bez obzira na zemlju podrijetla i je li riječ o državi članici ili Europskom ekonomskom prostoru. Kako bi se to uradilo, svako poduzeće mora kreirati važeći nalog i “ubaciti” podatke koji se odnose na dozvolu za prijevoz, vozilo i vozača s datumom početka i završetka putovanja, kao i podatke koji se odnose na menadžera prijevoza.

Izjave o upućivanju će imati maksimalno trajanje od šest mjeseci i mogu biti izmijenjene, otkazane i/ili obnovljene. Platforma će omogućiti tiskanje izjava radi dostave vozaču, koji u vozilu mora nositi presliku izjave, fizičku ili digitalnu, pored ugovora o radu i platnih listića koji dokazuju radni odnos između vozača i poduzeća.

Međutim, iz ove obveze je isključeno niz prijevozničkih aktivnosti jer se smatra da je priroda usluge usko povezana s državom članicom osnivanja. Konkretno, izuzeti su: Prijevoz u tranzitu (kretanje kroz državu članicu bez utovara ili istovara robe); i bilateralni prijevoz (prijevoz robe iz države osnivanja u drugu državu članicu ili treću zemlju, ili iz druge države članice ili treće zemlje u državu osnivanja).

Pored toga, prije izvršenja usluge, prijevoznička poduzeća moraju izdati izjavu o upućivanju svojih vozača, koja mora biti poslana centraliziranom elektroničkom sustavu u Europskoj komisiji, pod nazivom Informacijski sustavi unutarnjeg tržišta, IMI, za razmjenu informacija o upućivanju vozača cestovnim putem, tako da država u kojoj treba pružiti uslugu može kontrolirati njezino pravilno izvršenje.

Zaključci istraživanja provedenog tijekom izrade projekta:

Tijekom prvih jedanaest mjeseci razvoja projekta, provedena je faza istraživanja s ciljem:

• Prikupiti podatke o trenutačnoj situaciji upućenih vozača kamiona, imajući u vidu različite aspekte i scenarije, kao i
• Analiza implementacije Pakta mobilnosti i promjena nastalih stupanjem na snagu Direktive 2020/1057.

Za to:

• Definirane su ciljne skupine istraživanja: poduzeća koja upućuju radnike, upućeni radnici, sindikati i organizacije koje se bave upućenim radnicima.
• Na svakom jeziku izrađen je upitnik, usmjeren na definirane ciljne skupine, a zainteresirane osobe su davale svoje odgovore online.
• Svaka zemlja sudionica pripremila je izvješće o istraživanju na temelju analize podataka dobivenih u anketama provedenim u njihovoj zemlji.

Stručnjaci zaduženi za izradu različitih nacionalnih izvješća bili su:

• Francesco Marcelli, Federazione Autonoma dei Sindicato dei Transportes, FAST, Italija
• Lukasz Osinnski, Central European Chamber of Commerce, CECC, Poljska
• Hrvoje Butković, Institut za Razvoj i Medunarodne Odnose, IRMO, Hrvatska
• Ángel Lozano, Fondacija Antonio Bustamante, FAB, iz Španjolske
• Klaudia Allajbej, Panepistimio Thessaly i Centar za obrazovanje i inovacije, InnovED, Grčka
• Artur Kubik, SolidaritetNorge, Norveška

[Kako nacionalna izvješća koja su pripremili svaki od stručnjaka tako i konačni uporedna izvješća mogu se pregledati na sljedećem linku:

http://projects.sindacatofast.it/index.php/mipact-downloads/]

• Na temelju sadržaja nacionalnih izvješća, stručni koordinator Projekta pripremio je Uporedno izvješće, utvrđujući dobivene odgovarajuće zaključke koji su bili temelj za izradu znanstvenih članaka, infografike i podcasta za širenje rezultata projekta.

Pripremljeno uporedno izvješće počinje kratkim opisom tri aspekta koji su postavili osnove u fazi analize: Propisi i informacije o upućivanju radnika; opis prava na sudjelovanje radnika u svakoj partnerskoj zemlji; i uvjete zapošljavanja mobilnih radnika; osvrćući se na svaku zemlju i utvrđujući sličnosti i razlike između svakog od ovih pitanja, koje možemo rezimirati na sljedeći način:

• Zaključci o upućivanju radnika:

Na temelju zaključaka o onome što je objašnjeno od strane svake od zemalja partnera projekta, u ovom prvom odjeljku možemo zaključiti sljedeće: sve direktive o upućivanju radnika kao i Paket mobilnosti transponirani su u pravni sustav zemalja partnera projekta, čime se uspostavlja zakonodavni okvir koji regulira pokrivenost, zaštitu i zarade upućenih radnika.

• Zaključci o pravu sudjelovanja Radnika:

Zaključci u ovom odjeljku nisu tako homogeni kao u prethodnom, a može se utvrditi i sljedeće:

• Sustavi sudjelovanja radnika su informacije i konzultacije, po izboru, koje se provode kako preko sindikata, tako i preko predstavnika radnika.

• Njime se utvrđuje obveza poslodavca o obavještavanju sindikata o određenim pitanjima; najmanje o onima sadržanim u Direktivi 2002/14

• Italija, Španjolska i Norveška imaju tripartitni socijalni dijalog između vlade, poslodavaca i sindikata, izjednačen sa socijalnim dogovorom i s izrazitim političkim karakterom.

• Samo Italija i Španjolska imaju kolektivnu pregovaračku proceduru koja je priznata kao ustavno pravo.

• Instrument koji je rezultat kolektivnog pregovaranja je kolektivni ugovor kojim se reguliraju uvjeti zapošljavanja radnika (Italija, Španjolska, Grčka i Norveška).

• Zaključci o uvjetima rada u prijevoznom sektoru:

• Italija, Španjolska, Grčka i Norveška uspostavljaju uvjete zapošljavanja svojih radnika kroz kolektivne ugovore; postoje posebni sporazumi za podsektore prijevoznog sektora kao što su željeznički, pomorski, teretni, putnički promet itd.

• Italija i Španjolska ističu potrebu diskutirati o uvjetima vezanim za obuku i zdravlje i sigurnost, u očekivanju otvaranja novih radnih mjesta.

• Italija, Poljska, Španjolska, Grčka i Norveška ukazuju na različite aspekte plaća radnika, uvažavajući značajne kvantitativne razlike između njih.

Na kraju, usporedna studija nacionalnih izvješća analizirala je rezultate online anketa provedenih među upućenim radnicima u sektoru prijevoza i među poslodavcima koji upućuju radnike, dajući niz zaključaka koje u nastavku rezimiramo [ove zaključke utvrđujemo tako što ćemo pregledati i razmotriti zaključke izvedene za svaku analiziranu skupinu: radnika i poslodavaca] i koje povezujemo odvojeno po specifičnim predmetima od onih analiziranih u cijelosti

• O poznavanju i primjeni europskih i nacionalnih propisa o upućivanju radnika:

• Postoji bolje poznavanje europskih propisa od strane poslodavaca nego od strane radnika, mada i radnici kažu da ih poznaju u postotcima oko 60%; i obje skupine potvrđuju da se ovaj propis primjenjuje u sektoru prijevoza u njihovoj zemlji.

Ni radnici ni poslodavci ne vjeruju da ovaj propis jamči prava radnicima.

• Postoji visok stupanj neznanja o postojanju posebnih propisa u Hrvatskoj i Poljskoj i Italiji, isključivo među radnicima

• Nedostatak informacija je najvažniji problem koji predstavljaju trenutačni propisi o upućivanju; praćeni problemima tumačenja i nedostatkom jasnoće pravila. Iako postoje zemlje koje također ukazuju na netočnu primjenu propisa od strane poduzeća i nedostatak transpozicije propisa.

• O sustavima sudjelovanja radnika u prijevozu: Informacije i konzultacije:

• Može se konstatirati da radnici dobijaju informacije koje poslodavci daju svojim predstavnicima (iako iznenađuje razlika od 20 postotnih poena kod poslodavaca – 78%  u odnosu na radnike – 58%.

Radnici cijene primljene informacije i uspostavljeni sustav konzultacija kao koristan ili odgovarajući u velikoj većini (preko 70%).

• Sustavi sudjelovanja i rješavanje problema od strane radnika provode se, u većini slučajeva preko sindikata ili predstavnika radnika. Iako postoji postotak blizu 40% onih koji bi to uradili “izravno s poslodavcem”.

• O uvjetima zapošljavanja upućenih radnika:

• Kolektivni ugovor je, većinom, definiran kao instrument putem kojeg se određuju plaće radnika u sektoru prijevoza. Međutim, postoji 22 % onih koji ukazuju na direktne pregovore između poslodavca i radnika, a 16 % tvrdi da ga uređuje direktno poslodavac.

• Osnovna zarada, dodaci utvrđeni kolektivnim ugovorima ili u ugovoru o radu i dodatak za radni staž u poduzeću navedeni su kao obvezni pojmovi koji čine zaradu:

• Koncepti koji nisu obvezni, od kojih je većina naznačena, jesu naknade za prijevoz, dnevnice i smještaj za putovanja, uz postojanje suglasnosti obje skupine i, uopće, po zemljama, da je poslodavac odgovoran za plaćanje troškova vezanih za poslovna putovanja radnika.

• Uvjete rada u sektoru prijevoza većina ispitanika smatra prihvatljivim, mada sa procentualnim razlikama po zemlji, ističući Italiju gdje se uglavnom smatraju neadekvatnim.

• Većina radnika dobiva uvjerenje, bar godišnje, o svom zdravstvenom stanju, s postotcima koji neznatno premašuju 70 %; kao i obuku o sigurnosti i zdravlju na svom radnom mjestu s učestalošću i kvalitetom koji se smatra adekvatnom

• Radnici ukazuju na plaće kao na prioritet u smislu svojih potreba, praćeno većim uvažavanjem od strane poslodavca i težnjom da budu konzultirani od strane poslodavca o radnim i stručnim pitanjima.

• O poznavanju poslodavaca u smislu važećih europskih propisa o mobilnosti:

• Poznavanje zakona o aktivnostima koje poduzeća za cestovni prijevoz trebaju obaviti između raznih zemalja članica je vrlo nisko i jedva premašuje 50 % u prosjeku za zemlje sudionice; iako ovaj postotak osjetno opada zbog minimalnih postotaka Italije, 11 % i Poljske, 35 %

• Pored toga, treba napomenuti kako i Grčka i Hrvatska sumnjaju, u svojim izvješćima, u postotke dobivene u njihovim istraživanjima s obzirom na to, ističu oni, kada se od njih traži nabrojati dva primjera ovih aktivnosti, vrlo mali broj u stanju to i učiniti.

• Postoji veliki nedostatak znanja, veoma uopćen, o postojanju online alata za prijave upućivanja svojih radnika (samo Španjolska, s 73 % i Norveška, sa 52 %, pokazuju značajan stupanj poznavanja)

• Tahografski zapis, preslika izjave o upućivanju i preslika ugovora o radu, tri su dokumenta na koja poslodavci najviše ukazuju kao one koje vozač mora nositi tijekom putovanja.

Publikacije i širenje rezultata projekta

Tijekom realizacije projekta, razvijen je korpus alata koji omogućava informiranje poslodavaca i upućenih radnika i podizanje svijesti u društvu uopće o situaciji, u pogledu njihovih uvjeta zapošljavanja, s kojima se suočajavu upućeni radnici u sektoru cestovnog prijevoza, na temelju tri instrumenta o kojima ćemo govoriti u nastavku teksta:  znanstveni članci, infografikoni i podcasti; i koji su također poslužili u jamstvu širenja rezultata projekta i aktivnosti, zaključaka i dobrih praksi osmišljenih u njemu.

• Objavljivanje 12 znanstvenih članaka u kojima je opisan novi Zakon Paket mobilnosti i njegov utjecaj na ciljeve projekta, procjena percepcije upućenih radnika, kompanija koje upućuju radnike i rezultati istraživanja.

Ovi članci su osmišljeni na temelju zaključaka izvedenih iz faze istraživanja i sadržanih u Usporednom izvješću, sa željom zadržavanja logičnog slijeda i poretka istih“.

Sadržaj članaka izražen je u sljedećim aspektima:

• Noviteti u Paketu mobilnosti Europske unije: Vrijeme vožnje i odmora

• Kabotaža i “razdoblje hlađenja”: Dva noviteta Uredbe 2020/1055, u okviru Paketa mobilnosti Europske unije

• 18 mjeseci od stupanja na snagu Direktive o upućivanju radnika

• Informacijski sustav unutarnjeg tržišta, IMI, za razmjenu informacija o kretanju vozača cestom

• Kako koristiti platformu za izjave za upućivanje vozača

• Koncept Upućeni Radnik  unovim europskim propisima za vozače

• Obavijesti i dokumentacija neophodna za realizaciju upućivanja vozača

• Vodič za popunjavanje izjave o upućivanju vozača

• Europski zakon zahtjeva da upućeni profesionalni vozači primaju naknadu zemlje u kojoj pružaju svoje usluge

• Zaključci istraživanja provedenog u europskom MIPACT projektu

• Radnici u sektoru cestovnog prijevoza smatraju da su njihovi uvjeti zapošljavanja tijekom upućivanja prihvatljivi

• Je li neophodno primjeniti pravila upućivanja u tranzitnoj situaciji? U kojima je uspostavljen koncept koji klasificira promet i prikazan je konkretnim primjerom

Članci su dostupni na jezicima svih partnera koji sudjeluju (italijanski, španjolski, poljski, grčki, hrvatski i norveški), kao i na engleskom jeziku, na sljedećem sajtu: http://projects.sindacatofast.it/index.php/mipact-articles/

• Objavljivanje 5 infografikona, čiji je cilj širenje rezultata projekta.

Za odlučivanje o sadržaju ovih infografikona korištena su dva kriterija: S jedne strane, glavni cilj projekta koji je ustanovio potrebu “Doprinosa provedbi ključnih principa Paketa mobilnosti u upućivanju radnika”

A s druge strane, neki od zaključaka dobivenih u fazi istraživanja.

Na taj način, pet kreiranih infografikona fokusiraju se na sljedeće aspekte:

• Upućivanje radnika u Direktivi 2020/1057, koja se bavi konceptom upućenog radnika sa stanovišta prijevoznih aktivnosti izvršenih u državi članici koja nije država osnivanja poslodavca.

• Europski paket mobilnosti u kojem se razmatraju tri referentna standarda: Direktiva 2020/1057 i Uredbe 2020/1054 i 2020/1055

• Administrativni aspekti upućivanja vozača, s objašnjenjima aktivnosti koje treba provesti, preko IMI; prije, za vrijeme i na kraju upućivanja

• Prava upućenog vozača tijekom upućivanja, fokusirajući se, osobito, na vrijeme odmora i vožnje i nadoknadu koju će primati vozač

• Europska strategija održive mobilnosti i COP 2023, u kojoj je Europski zeleni dogovor povezan sa zaključcima poslednjeg COP-a.

Infografikonima se može pristupiti na sljedećoj adresi (na engleskom i na jezicima partnera koji sudjeluju: italijanski, španjolski, poljski, grčki, hrvatski i norveški):

http://projects.sindacatofast.it/index.php/infographics-hr/

• Izdanje 7 podcasta, čiji je cilj, također, širenje rezultata projekta, fokusirajući se, u ovom slučaju, kako na objašnjenje paketa mobilnosti, tako i na njegovu implementaciju i efekte u svakoj od zemalja koje sudjeluju u projektu, kao i na podizanje svijesti među profesionalcima u sektoru cestovnog prometa, kao i građana, općenito, o izazovima s kojima se suočavaju vozači kamiona na svojim putovanjima diljem Europske unije.

Zajedno sa šest podcasta koji se odnose na partnerske zemlje i za njihovo širenje u okviru istih zemalja, snimljen je još jedan podcast, broj sedam, na engleskom jeziku, i čiji je cilj predstaviti projekt na globalnoj razini: njegove ciljeve, provedene aktivnosti, dobivene najvažnije zaključke, ulogu ELA u implementaciji i kontroli Paketa mobilnosti i niz preporuka i dobrih praksi razvijenih na temelju izazova identificiranih u sektoru cestovnog prijevoza, za upućene radnike.

Kako bi se olakšao razvoj podcasta i osigurala njihova homogenost, proveden je intervju o nekim aspektima Paketa mobilnosti i o zaključcima faze istraživanja provedene u svakoj zemlji.

Ova tehnika je omogućila svim partnerima odgovore na ista pitanja koja je postavio ispitivač, pojedinačno svakom od njih; čime se dobiva isti informacijski okvir u svim zemljama koje sudjeluju u projektu.

Tako je u pitanjima koja su postavljena svakom partneru, bilo moguće osvrnuti se na sljedeća pitanja od neospornog interesa, kako bi se Paket mobilnosti EU približio svakoj osobi, bez obzira radi li se o radniku, poslodavcu, socijalnom partneru, tijelu javne vlasti ili građaninu.

Postavljena pitanja bila su sljedeća:

Možete li objasniti glavne rezultate dobivene tijekom ovog istraživanja provedenog u vašoj zemlji?

Od čega se sastoji ovaj Paket mobilnosti?  Šta se namjerava jamčiti

Paketom mobilnosti?

Vjerujete li da su u vašoj zemlji zagarantirani adekvatni uvjeti rada i socijalna zaštita za radnike u sektoru cestovnog prijevoza i postoji li lojalna konkurencija između prijevoznih poduzeća, kao što promovira Paket mobilnosti?

Mislite li da se direktive koje čine Paket mobilnosti primjenjuju ispravno?

U čemu se sastoji nova konfiguracija koja razmatra je li radnik u sektoru cestovnog prijevoza upućen ili ne?

Koja su jamstva koje poslodavac mora pružiti upućenom radniku, kada se nalazi u zemlji domaćinu i na koja osnovna pitanja se one moraju primjeniti?

U čemu se sastoje noviteti u Paketu mobilnosti o vremenu odmora i vremenu vožnje i o korištenju tahografa na graničnim prijelazima?

Koja dokumenta novi propisi zahtijevaju od vozača da ih nosi tijekom putovanja?

Koja dokumenta poslodavac mora dostaviti i podnijeti, nakon završenog upućivanja, i koji dokumenti dokazuju završetak tog upućivanja?

Koje prijedloge za unapređenje i dobru praksu mislite da bi bilo neophodno provesti kako bi se osiguralo poštovanje Paketa mobilnosti i, samim tim, jamčili kako uvjeti rada vozača tako i pravična lojalna konkurencija poduzeća za cestovni prijevoz?

• Newsletter: Kao kulminacija skupa elemenata koji su pomogli da se projekt proširi, predstavi u društvu, kako upućenim radnicima, tako i poslodavcima koji upućuju, a i široj javnosti, pripremljene su različite novosti  koje je svaki partner imao priliku objaviti na svojoj mrežnoj stranici i društvenim mrežama;  u nekim slučajevima, u medijima svojih zemalja.

Ukratko, razvoj projekta Utjecaj mobilnosti na radnike u sektoru prijevoza, MIPACT doveo je do niza zaključaka i prijedloga za unapređenje i dobre prakse koji imaju za cilj omogućiti veće sudjelovanje radnika u sektoru cestovnog prijevoza na transnacionalnoj razini, ali ne zaboravljajući poboljšanja koja treba provesti, također, na nacionalnim razinama, koje smo pokušali prenijeti u ovim podcastima, kao i u spomenutim infografikonima i spomenutim znanstvenim člancima.

IV.- Dobiveni rezultati i Sporazum o nastavku projekta

Kao što je već spomenuto tijekom cijelog ovog završnog članka projekta, tijekom izvođenja i razvoja projekta ostvareni su prvobitno očekivani uspjesi, tako da je bilanca projekta vidno pozitivana.

Ako je naš Projekt imao kao svoj najvažniji cilj doprinijeti implementaciji ključnih principa o upućivanju radnika, analizirajući primjenu Direktiva o upućivanju radnika i utjecaju novog Zakona o sektoru prijevoza; kao i procese upućivanja mobilnih radnika, fokusiranih na vozače kamiona, tijekom svog razvoja, konfigurirali smo i druge radnje vezane za radne odnose i brigu o upućenim radnicima, koje smo naveli zajedno s ostvarenim ciljevima, u prvom odjeljku ovog članka.

S druge strane, iz faze istraživanja koja je provedena i intenzivnih rasprava koje su nastale tijekom sastanaka održanih tijekom realizacije projekta, partneri  koji sudjeluju u njemu, složili su se da ukažu na nekoliko problema u implementaciji Paketa mobilnosti, osiguravajući razne aktivnosti dobre prakse, koje će, bez sumnje, unaprijediti trenutačnu situaciju u sektoru cestovnog prijevoza kako u pogledu aspekata vezanih za poslodavce koji upućuju radnike, tako i za upućene radnike i uvjete njihovog zapošljavanja i rada u vrlo konkretnim i osjetljivim pitanjima.

Stoga, uprkos tome što su promovirali ove prijedloge za unapređenje i dobru praksu, projektni partneri su smatrali kako je neophodno nastaviti unapređivanje u razvoju ovih dobrih praksi i poboljšanja u implementaciji, osobito u onim aspektima vezanim za rasprostranjeno nepoznavanje europskih propisa po tom pitanju; poteškoće u razumijevanju i tumačenju zbog nedostatka jasnoće pravila; rizici koji proizilaze iz  nelojalne konkurencije zbog liberalizacije sektora; ili postojanje teških nesreća, sa smrću radnika i korisnika, zbog, u mnogim slučajevima, nepoznavanja važećeg zakonodavstva, da navedemo samo neke od ovih izazova.

Kao rezultat ovih uočenih izazova, na propratnom sastanku projekta istaknuta je potreba za održavanjem kontinuiteta projekta kako bi se nastavilo napredovanje u rješavanju postavljenih problema. U okviru ovih povezanih izazova za radnike u Sektoru cestovnog prijevoza, partneri projekta su istakli kao osnovni aspekt, i onaj koji je jedva razmatran u propisima Paketa mobilnosti: Individualno osnovno pravo svakog radnika, utvrđeno Poveljom o osnovnim pravima EU (cl. 31.1), kao što je zaštita zdravlja.

Ova razmatranja i nastale debate rezultirale su dogovorom partnera da zatraže kontinuitet projekta, predlažući sljedeće sadržaje kao osnovne teme za budući razvoj:

• Uspostaviti regulatorni okvir za zaštitu i prevenciju u smislu zdravlja i sigurnosti radnika, suočenih s postojećim sigurnosnim problemima u sektoru prijevoza; naročito u domeni profesionalnih bolesti.
• Razviti mjere Strateškog okvira EU o sigurnosti i zdravlju na radu 2021-2027, posebno one koje se odnose na dvostruku tranziciju (digitalnu i zelenu); nesreće na radu; stres i psihosocijalne rizike; i borbu protiv nasilja, uznemiravanja ili diskriminacije na radnom mjestu.
• Analizirati specifične profesionalne rizike prekograničnog sektora cestovnog prijevoza i primijeniti neophodne mjere prevencije i zaštite za uočene rizike.

• Imajući u vidu da je profesionalna bolest sporo i postepeno pogoršanje zdravlja radnika izazvano dugotrajnom izloženošću nepovoljnoj situaciji na radnom mjestu, procijeniti uzroke koji izazivaju ove profesionalne bolesti, proučavajući, procjenjujući i modificirajući fizičko, kemijsko ili biološko okruženje radnog mjesta.

• Raditi s Europskom komisijom, s OSHA i s drugim europskim institucijama na izradi propisa, primjenljivog u svim zemljama članicama, o profesionalnim bolestima u sektoru prijevoza, općenito, a osobito u prekograničnom cestovnom prijevozu.
• Pratiti i procjenjivati kako elementi kao što su digitalizacija, umjetna inteligencija ili robotizacija, mogu utjecati na pružanje usluga cestovnog prijevoza, kako sa stanovišta radnika, tako i sa stanovišta građanina koji prima ove usluge.
• Promoviranje akivnosti na podizanju svijesti i informiranju koje omogućava veće poznavanje europskih propisa Pakta za mobilnost, od strane poslodavaca, radnika i društva, uopće.
• Promovirati korištenje mehanizama informiranja, konzultacija i kolektivnog pregovaranja ili socijalnog dijaloga, kako na nacionalnoj, tako i na transnacionalnoj razini, u okviru sektora cestovnog prijevoza, država članica, radi poboljšanja uvjeta rada profesionalaca u tom sektoru, pružajući posebnu pažnju aspektima kao što su prevare u zapošljavanju ili socijalni dampingu.
• Definirati strategije koje omogućavaju veću homogenost regulatornih propisa između država članica suočenih s pretjeranom disperzijom koja trenutno postoji
• Obratiti posebnu pozornost na situacije prevare prilikom zapošljavanja, boriti se protiv postojanja virtualnih kompanija, podugovaranja i pojave novih oblika zapošljavanja, koji mogu utjecati na ugroženije radnike zbog njihovog obrazovanja ili postojanja digitalnih podjela.

• Održavanje postojećeg tima stručnjaka koji sudjeluju u Projektu, kao konzultativne skupine koja nam omogućava imati mrežu suradnje na transnacionalnoj razini i koja nam služi kao potpora u provedbi strategija i dobrih praksi definiranih u Projektu prekograničnog sektora cestovnog prijevoza.